Imaš vijest?
Imaš informaciju iz prve ruke, fotografiju, video, dobru ideju ili te nešto muči?
PODIJELI S NAMA!Veliki prezimenik Šibensko-kninske županije (7)
Težaci kao najbrojniji socijalni sloj kroz povijest: Od Arasa, Baljkasa i Bujasa do Škarica, Škugorovića i Zjačića
‘Veliki prezimenik Šibensko-kninske županije’ autora Ive Jakovljevića, objavljen u studenome 2024. godine, prvo je sveobuhvatno onomastičko i demografsko djelo posvećeno prezimenima na području cijele županije. Kroz detaljnu analizu povijesnih korijena prezimena, migracijskih kretanja i populacijskih promjena, autor vješto rekonstruira razvoj prezimenskog mozaika, od najranijih šibenskih prezimena iz 13. stoljeća, pa sve do njihove suvremene distribucije prema popisu stanovništva iz 2021. i najnovijim demografskim podacima iz 2023. godine.
Nakon prikaza prezimena šibenskoga plemstva i gospode u prethodnim nastavcima ovog serijala, danas nastavljamo s težacima i ključnim posebnostima tog najbrojnijeg sloja u gradu i prigradima kroz povijest.
Težaci su u Šibeniku, i prije i poslije kuge iz 1649. godine, bili najbrojnija skupina stanovnika, a prema popisu iz 1687. činili su 45 posto gradskog stanovništva. U mojem Velikom rječniku šibenskih riči, uz natuknicu težak slijedi njezino tumačenje, na dijalektu (da bismo se bolje razumjeli): „Težak je poluprivredni radnik, kojeg unajmljuje vlasnik vinograda, vrtla oli maslinika, i plaća ga četvrtinon prinosa. Od druge polovine 19. stolića, težaci su i naslidnici kmetova, onih šta su se i prija i poslin strašne kuge doseljavali u grad ka teška sirotinja, bižeći prid turskim zulumima i iz Zagore i od Bosne. Vezani uz svoje bratovštine oli uz svoje gospodare-veleposjednike, poslin više agrarnih reformi u 19. viku dobili su u posjed parcele po Gornjen i Donjen poju, oli na Srimi, Vraniku i Prukjanu. Odvaik su radili teške, zanovetne posle, i tek od 1960-ih su se njijovi potomci naveliko školovali i po univerzama.“
Za Šibenik se dugo govorilo da je težački grad, jer ima izražen težački mentalitet (nesklon tehnološkim promjenama, patrijarhalan, pa u odnosu na mnogošta nihilističan: „Zaludu je sve! Čovik je bleka! Nema nan spasa!“). No, povijesna je činjenica da je od kraja 19. stoljeća do kraja 1980-ih – unatoč tom tobožnjem težačkom mentalitetu – Šibenik bio lider u tehnološkom razvoju i osobito u industrijalizaciji u Hrvatskoj, dok je turistički bum s početka 21. stoljeća od mnogih potomaka težaka u trećem i četvrtom koljenu (kroz prenamjene niza privatnih pašnjaka i oranica u građevinske ili turističke terene, te njihovu prodaju) stvorio podeblji sloj malih i srednjih rentijera, ali i slabije obrazovanih dokoličara.
Glavninu težaka potkraj 17. stoljeća činili su Crničani i Varošani, te prebjezi i pridošlice iz Gornjeg i Donjeg polja, kao i od Velima, Srime, Zlarina, Prvića i Žirja, pa i Morlaci koji su postali većinsko stanovništvo u Docu, doseljavanjem – za vrijeme Kandijskog rata – pretežno iz Bogetića.
Prema istraživanju Kristijana Jurana (koji se dijelom služio i nalazima Ante Šupuka), ovo su brojnija težačka prezimena u Šibeniku za popisa iz 1687. godine: Baljkas, Barbača, Barin, Barišić, Bedričin, Berović, Bilušić, Bogdanov, Bratić, Bujas, Dorbić, Dulibić, Đurović, Fakčević, Franić, Škarica, Grguričić, Grubišić, Haras, Halaburić, Hercegović, Jadrić, Julović, Jurasović, Kitar, Klarić, Kundić, Kužinović, Lupežić, Maričić, Miletin, Sladičev, Vukičev, Mihočević, Miškin, Modun, Ćorić, Livaković, Alat, Bajčić, Belamarić, Boca, Buljev, Cvitić, Čulinović, Fakin, Gojanović, Grgurović, Holić, Junaković, Lagahnović, Miljas, Šarić, Šestanović, Šeško, Škugorović, Tintić, Tudorović, Pletikosić, Rakić, Stipančević, Sufro, Tomić, Vujičić, Kokić, Nakić, Vidović, Vrančić, Vukmilić, Vukšić, Zjačić, Zlatović, Zorić i Živković.