Miris djetinjstva s Martinske: Njezino Veličanstvo Punjena paprika

Evo nas opet. Već prošlo dvi nedilje. Drago nam je da vam se naš početak Po Zemlji Gurmaniji svidio. Stiglo nam je dosta poruka i poziva. Naravno da ćemo se truditi da naša „putovanja“ Gurmanijom budu što zanimljivija. Ponekad ćemo ući i u Gurmanijim Vremenski stroj ili ako hoćete Vremeplov kako bismo zajedno doživjeli bogatstvo našega Gurmanluka. Onog lijepog, koji graniči s umjetnošću. Ovaj put ćemo se prisjetiti ljetnih delicija koje kuhamo i danas. Ali, prije nego krenemo, moram vam ispričati jednu gurmansku pričicu koju sam danas čuo i evo se još uvijek smijem.

Voćna sabotaža s pazara

 Radi se o jednom mom prijatelju, starijem od mene (i to je moguće 😊) koji je kao dijete živio blizu Starog pazara u Šibeniku. Pošto je na našem Starom pazaru bilo bezbroj „banaka“ (štandova) na kojima se prodavalo sve i svašta, ljudi koji su prodavali i trgovali morali su ostaviti neprodano negdje blizu. Tako su u konobi tog mog prijatelja ostavljali voće. Njegova je soba bila točno poviše. I štaš Ti vidit, moj ti prika probije rupu u podu, na dugi štap zaveže pinjur (viljušku) i svake noći bi nabio nekoliko sočnih voćaka i uživao. Ma koji Amarcord – imamo mi naših kol'ko hoćeš.

Kraljica ljeta – Punjena paprika

Ali, vratimo se mi našoj ljetnoj kuhinji. Nije teško pogoditi koja je hrana kraljica ljeta. Naravno, ako se držimo „štađuna“, tj. onoga što kuhamo i jedemo kad mu je sezona. Tako je i naša kraljica Paprika – punjena paprika. U našem slučaju ona punjena mljevenim mesom, ne ove današnje vegetarijanske. Klasična punjena paprika koja je bolja nakon dan, dva. Koju bi mater ili baka skuhale kad bi išle negdje na put i ostavljale mušku čeljad samu u kući. Punjena paprika koju su mi vlakom po prijateljima slali u Zagreb na studij i koju sam s cimerima jeo nekoliko dana uz pire krumpir koji bismo nekako sami napravili. To nam je bilo kao s nebesa darovano u onim zadnjim danima semestra kad su se čistili ispiti.

Martinska – more, sidro i paprika

No, najbolja sjećanja na gospođu Punjenu papriku su ona iz djetinjstva kad smo obiteljski išli ljeti na kupanje. Imali smo brod kojim smo najradije išli po šibenskom Kanalu i na Martinsku. A to je bila fantazija, zapravo ritual. Pogotovo onaj gurmanski. Sigurno je svima vama u nosu onaj posebni miris punjene paprike. Pa ono kad je precizno nožem sasječete da se meso ne raspadne. Pa osjetite onaj božanstveni okus dobro pogođene smjese koja se sljubljuje s nježnim okusom paprike. Pa ga pusti po jezičnim papilama koje signal šalju sivim ćelijicama. Zadovoljstvo neopisivo. A onda onaj završni udarac kada s komadićem kruha potočate onaj užitak koji je nastao od mesa, paprike i zaprške. Uh, evo sam ogladnio. Vratimo se Martinskoj. Zadnje vrijeme nas Martinskoj polako vraća moj prijatelj Darko Relja Ritmo. Hvala mu!

Trgovine s dušom

Moram svakako napomenuti kako me u ta vremena vremeplov vraća i u one male, intimne, moglo bi se reći – obiteljske dućane. Bilo ih je na sve strane. Na to me danas podsjećaju i trgovine Studenca. Osjećaj drugačiji nego u velikim centrima. Odnos kupac trgovac sasvim drugačiji. Kao u ona ne baš tako davna vremena.

Za sva moja dječačka i mladenačka morska lutanja bila su dva dućana. Jedan u Docu (ne ovaj današnji) i kod Bože kod svetog Nikole. Tako sam se i ovaj put odlučio sve što mi treba kupiti u Studenca u Dragi, u nekadašnjoj Šarinoj mlinici, kod autobusnog kolodvora. Lijepi, ugodni dućan. Podsjetnik na ona lijepa vremena kada smo obiteljski uživali u ljetnim radostima zasluženih školskih praznika i godišnjih odmora.

Čuvar paprika u ljetnom periodu

Imali smo brod drveni, s prerađenim Opel motorom. Djed bi nas sve pokupio negdje na mulu ispred Muzeja, kod ljulja. Ukrcaj cijele obitelji. (Poseban gušt je bio kada bi djed i ja sami išli). Ukrcaj ića i pića. Nekad „usuvo“, a često, pogotovo vikendom dan prije kuhana hrana. Najveće veselje je bilo kad bi se ukrcavala Kraljica ljeta – Punjena paprika.

Dan prije skuhana, ali brižno čuvana da se ne bi od vrućine uzljutila. To je bio važan posao koji je uglavnom obavljala moja baka. A i ja sam ponekad bio „čuvar punjenih paprika u ljetnom periodu“. Znači, u brod, pa put Kanala, ponekad Zlarin, ili prema Zatonu ili na Martinsku. To je bio poseban gušt. Martinska puna ljudi, kupača i vreve i cike i vriske. Baci se sidro, napravi se „banjada“, lipo se štogod marenda (gurmanski vremeplov vuče na mesni doručak i pomidore iz prijenosnog frižidera s dva zrna soli). Onda se opet kupa, rone pidoće i love šparići. Pa veliki trenutak – podgrijavanje paprika na „špiritjeri“ i uživanje u svoj ljepoti brižno sljubljenih okusa i mirisa. Moja baka Zdenka – najveći chef. Još ćemo je ovdje zasigurno spominjati.

U to vrijeme je na Martinskoj bio i restoran, u crkvici sv. Martina, današnjem Institutu. Pa skočiš s broda posli ručka po lipu ledenu Cocktu. A onda je slijedio odmor u mreži obješenoj između dva borića. Ajme, koje lipote. Neopisive, ali duboko urezane u sive ćelijice. Mogao bih ja ovako još svašta, ali, treba nekako i završiti.

Recept iz ljetnog arsenala

Donosim stoga i jedan receptić. Naravno, svatko od vas ima neku svoju tajnu kod punjenih paprika. Evo jednog mog načina, iako je razlika samo u nijansama. I znate što – važno je „kušavati“ meso dok ga miješamo i začinjamo.

Evo ovako: kupio paprike, rižu i začine u Studencu u Dragi.  Tri kvarta junetine (75 dkg), kvarat (25 dkg) „pupe“ (mekoga) od prasetine, dvije nasickane srednje kapule, stavio sam i jednu ljutiku, malo veću iz Vaćana, malo chilly papričice iz mog uzgoja, 5 češljeva bijelog luka, petrusimena, soli i papra, malo pirinča (riže) (15 dkg) i naravno carice Pancete sitno narezane. Oprao sam ruke po uputama iz doba korone 😊i dobro, dobro sve izmiješao. Stvarno, probavajte smjesu dok miješate. Razumije se, napunio sam paprike, stavio ih kuhati u keramički lonac,  nadodao dvije žlice zaprške (brašna na ulju) i „štrukane pomidore“. Kuhalo se lagano jedno dva sata. A onda. šta je meni najveći gušt, koji me vodi u grijeh 😊, „natočati“ lipo kruva, uh ...

I ne zaboravite, bolja je sutradan, ali je dobro čuvajte da se ne uzljuti.

Za kraj – ćakule i pozdravi

O svemu ovome, i još puno više, pričali smo i u emisiji Gurmanske ćakule sa Zoranom Petkovićem i Branimirom Perišom, snimanoj baš na Martinskoj i kod našeg dragog, pokojnog prijatelja Šime Panjkote. Ako stignete – bacite pogled.

Dragi naši, nadamo se da ste uživali u ovom malom điru kroz Zemlju Gurmaniju. Nama su ova sjećanja najdraža – jer nose mirise, okuse i toplinu onog starog, domaćeg, srcu najbližeg.

Slobodno nam se javite, napišite kako vi punite svoje paprike. A do tada – lipi pozdrav iz Zemlje Gurmanije!