Krkaši iz Šibenika vratili se sa SP-a: Iskustvo jače od medalje

Na jezeru Galve, u gradu Trakaiju, 30-ak kilometara udaljenom od Vilniusa, okupila se veslačka elita svijeta. Među tom elitom bili su i članovi VK „Krka“ – kormilarka Marijeta Slugan, štroker Šime Grubišić i trener osmerca Milan Radečić, u kojem su sjedili Marijeta i Šime.

Osmerac sa šibenskim prizvukom za najveće natjecanje na svijetu pripremao se isprekidano – na nekadašnjoj veslačkoj stazi Jarun, sada lokalnoj livadi. Momci i Marijeta okupljali bi se tri do četiri dana u Zagrebu, pa se vraćali kućama, i tako nekoliko tjedana zaredom, što trenera Mime nije previše veselilo. Ipak, unatoč poteškoćama, osmerac je doveden do razine na kojoj je trener s pouzdanjem mogao reći da je posada jednako kvalitetna kao ona koja je krajem svibnja osvojila srebro na Europskom prvenstvu u Poljskoj.

Valja spomenuti da je na jednom treningu, na Miminu zamolbu, kormilo preuzeo legendarni Silvijo Petriško, kormilar osmerca osvajača bronce na OI u Sydneyu (2000.) i srebra na SP-u u Luzernu (2001.). Nakon njegove pomoći posada je dobila dodatnu usklađenost u zaveslaju i time povećala brzinu. Na tome veliko hvala gosp. Petrišku! Inače, prije puta trener je izjavio da ga ne zanima plasman, nego brzina čamca, jer se iz nje najbolje vidi prava kvaliteta posade u odnosu na konkurenciju.

Nažalost, dan ili dva nakon dolaska u hotel u Vilniusu, trbušna viroza pogodila je pouzdanog strokera Josipa Brekala. Pokosila ga je do te mjere da nije mogao ni sjesti u brod, a kamoli voditi posadu u kvalifikacijskoj utrci. Trener Mime našao se u teškoj situaciji – nije imao ni jednog rezervnog veslača. Donio je odluku da Šime preuzme ulogu strokera, dok je na njegovo mjesto sjeo skuler Luka Sabelja, koji je dan ranije već odveslao kvalifikacijsku utrku u skifu, disciplini zbog koje je i došao u Litvu.

Zbog tih, ali i novih okolnosti, u kvalifikacijama se vidjelo da posada nije mogla biti na razini zagrebačkih priprema. Poseban problem bio je što je u tzv. „bateriji“ veslao i Roko Zlodre, koji je također bio pod virozom, iako u blažem obliku. Na kraju, željeno finale nije ostvareno, pa su momci veslali u „B“ (malom) finalu, gdje su stigli treći – sada s puno boljim veslanjem nego u kvalifikacijama, iako Roko i dalje nije mogao ozbiljnije pomoći kolegama.

Dodajmo i to da je standardnom članu posade Marku Srediću to bila već treća utrka, jer je osim kvalifikacija za osmerac veslao i „C“ finale u dvojcu na pariće, gdje je – opet zbog nedostatka rezervnog veslača – mijenjao bolesnog kolegu Josipa Jakšića. Stjecajem „viroznih okolnosti“, moglo se slikovito reći da se, kao i u kvalifikacijama, u „B“ finalu ostalim reprezentativnim osmercima suprotstavio hrvatski sedmerac!

Zanimljivo je da su i u takvim problemima mladi Hrvati, u istim meteorološkim uvjetima, ostvarili bolji rezultat od pete (Italija) i šeste posade (Novi Zeland) iz „A“ finala. Nije nerealno reći kako bi u punom sastavu i normalnim okolnostima bili u borbi za svjetsku medalju, ili barem za četvrto mjesto – isto ono koje je na istoj stazi 2017. godine, pod vodstvom trenera Radečića, osvojio nezaboravni četverac u kojem su, uz kolege iz VK „Istra“ (Fabio Ipsa) i VK „Iktus“ (Ivan Ante Grgić), veslali i krkaši Luka Gojanović Rakić i Frane Filip Garma. Podsjetimo, iste je godine taj sastav, ali u četvercu „sa“ (kormilar Luka Balek, HVK „Gusar“), u njemačkom Krefeldu osvojio titulu prvaka Europe!

Sigurno je da bi bilo puno manje problema i stresa da su u Litvu išli i rezervni veslači, među kojima i krkaši Jerko Petrović i Franko Šarić. Nakon što im je rečeno da su „unutra“, u „pet nakon dvanaest“ stigla je obavijest da ipak ne idu – a posljedice su opisane. Šteta, jer moglo je biti bolje. Opet se prisjećamo 2017., kada je Hrvatska bila treća na listi osvajača medalja, iza Rumunjske i Velike Britanije, a ispred 15 od 59 sudjelujućih zemalja poput Njemačke, Švicarske, SAD-a, Italije, Australije, Češke i Francuske. Prisjetimo se i 2016., kada je naš juniorski 8+ na Svjetskom prvenstvu u Rotterdamu bio dvanaesti, a upravo iz te posade 2017. su proizašli europski i svjetski prvaci! Nadamo se da će iskustvo s ovogodišnjeg velikog natjecanja ponovno biti odskočna daska za značajne plasmane (čitaj: medalje) na idućem SP-u, koje će se početkom kolovoza 2026. održati u Plovdivu (Bugarska). Trener Mime već ima plan!

Na kraju, ali ne manje važno – zadovoljstvo nam je istaknuti da je s tribina, dupkom ispunjenih navijačima iz cijelog svijeta, hrvatsku reprezentaciju bodrilo i diplomatsko osoblje iz Veleposlanstva Republike Hrvatske u Vilniusu, predvođeno opunomoćenim ministrom gosp. Ivanom Jerzečićem.