Imaš vijest?
Imaš informaciju iz prve ruke, fotografiju, video, dobru ideju ili te nešto muči?
PODIJELI S NAMA!
Iako je diplomirao medicinu, kod Roberta Visianija već zarana se pobudilo osobito zanimanje za botaniku, a kao rezultat početnih istraživanja u Padovi je 1826. tiskana knjiga "Stirpium Dalmaticarum specimen" ("Ogled dalmatinskoga bilja") iz kojeg su dvije vrste taksona ušle u znanstvenu literaturu, a to su "Seseli tomentosum" Vis. i "Satureja subspicata" Bartl. ех Vis. Osim toga zapisao je sveukupno 764 vrste vaskulamih biljaka.
Od 1827. do 1835. radio je kao liječnik u Kotoru, Drnišu i Budvi, a godine 1835. u Beču stječe dozvolu za predavanje botanike na sveučilištu. Već 1836. imenovan je suplentom na Katedri botanike, a 1837. postaje redoviti profesor i direktor Botaničkog vrta na Sveučilištu u Padovi, gdje je radio do smrti.
Kao rezultat dugogodišnjeg proučavanja dalmatinske flore objelodanio je životno djelo "Dalmatinska flora" ("Flora Dalmatica, I-III", 1842-1852) s dodacima ("Supplementum I.", 1872., i "Supplementum II". u dvama dijelovima, 1877. i 1878.), u kojem je zabilježeno više od 2700 vrsta i još je uvijek nezaobilazni izvor istraživačima hrvatske flore. Po Robertu Visianiju nazvane su različite vrste, npr. Visianijev vrisak (Satureja visianii), Visianijeva oštrika (Onosma visianii), Visianijeva lazarkinja (Asperula visianii).
O Visianijevoj privrženosti rodnom gradu svjedoči i činjenica da je uz svoje ime često dodavao pridjevak Šibenčanin (Sibenicensis), te brojna dobročinstva što ih je učinio Šibeniku i Šibenčanima. Umro je u Padovi 1878., a prema njegovoj posljednjoj želji, posmrtni su mu ostatci iz Padove preneseni u Šibenik (1880) te je pokopan na groblju sv. Ane. Zanimljivo je da mu na kamenom sarkofagu u kojemu počivaju njegovi zemni ostaci piše: FLORA DALMATICA.
Gradska knjižnica "Juraj Šižgorić" Šibenik u svojoj zbirci "Rara" čuva vrijedan primjerak knjige "Stirpium Dalmaticarum specimen. Patavii: Typis Crescinianis", 1826, pišu na svojim stranicama.