Evo što točno znače kameni ‘zubi’ na fasadama šibenskih starih kuća

Isto tako sigurno ste puno puta čuli navodno stručna objašnjenja što ti kameni istaci znače i čemu služe. Sva su ta objašnjenja samo djelomično točna i ne pogađaju bit problema. Upravo suprotno od onoga što mislimo, ako susjedova kuća nema kameni 'zub' na fasadi ne možete joj se približiti svojom kućom bez dopuštenja. Povijest ovog pravila u građevinarstvu seže duboko u srednji vijek, kad su nastale prve dalmatinske autonomne komune.

AKO NIJE ZAPISANO NE ZNAČI DA NIJE POSTOJALO

‘Isto tako određeno je i naređeno, ako je blizu neke međe sagrađena kuća koja ima zub na uglu zida ili na pročelju u pravcu same međe, neka onaj, tko uz među bude podizao svoju zgradu, postavi nju toliko udaljenu koliko se proteže taj zub, a crna jama mora biti zajednička. A ako taj ne bude htio od svoga odstupiti, može svoju kuću približiti samo do zuba, ali tada neka nema udjela u crnoj jami. Ako pak postojeća zgrade ima zubove na pročelju prema međi, tada graditelj može svoju kuću približiti postojećoj bez ikakva odbijanja u prostoru. Ako kuća nema zub na zidu, ni gore ni dolje, ne može se novom zgradom približiti zidu bez dopuštenja vlasnika kuće osim na udaljenosti pada vode sa strehokapnice.’

Tako je stajalo u dvadesetčetvrtoj glavi šeste knjige srednjovjekovnog splitskog statuta. I da to nisam sasvim slučajno vidio u splitskom srednjovjekovnom statutu, vjerojatno ni sam ne bih točno znao kako objasniti pojavu tih misterioznih zubiju na fasadama naših kuća, jer u šibenskom povijesnom statutu o tome nema ni riječi. A nema ni riječi jer su ljudi onog vremena neke stvari znali bez zapisivanja. Naprosto onako po tradiciji, kao nepisana pravila. Znali su što ona točno znače, samo što ih mi danas ne možemo odgonetnuti bez da ih vidimo ovako napisana. Kad im je na primjer javni bilježnik sastavljao ugovor o zakupu nekog vinograda, najčešće je znalo pisati da se vinograd nalazi na nekom mjestu, ime kojeg se protekom vremena izgubilo. I to najčešće kraj nekog javnog puta, ili nekog druge oznake u prostoru koje su u međuvremenu pale u zavorav. Iako nije bilo klasičnog katastra kao danas, ljudi onog vremena ipak su znali gdje se vinograd o kojem je riječ točno nalazi.

Isto je bilo i s gradnjom kuća. Nepisana pravila su se znala i održala do danas. Ili barem tako mislimo. Dok nisam vidio odredbe splitskog statuta, mislio sam da kameni zubi na pročelju znače da se svojom kućom možete nasloniti na susjedovu. Ni na kraj pameti mi nije bilo da ti kameni zubi zapravo označavaju dopušteni razmak između dvije kuće, a ako ih na pročelju ili uglu neke građevine nema, susjed je morao dati dopuštenje da sagradite kuću na međi do njegove. Što poznavajući naše međuljudske i međuvlasničke odnose često puta nije bilo baš lako.

PUNO TOGA JE OD SREDNJEG VIJEKA, ALI TEMELJE JE UDARIO RIM

Statuti srednjovjekovnih komuna bili su zbirke propisa po kojima su građani živjeli. Pravni izvor bilo im je antičko, rimsko pravo i njihovi vlastiti običaji. Međutim, nije to bilo pravo kao što je to danas kad za svako pravno pitanje imamo zakon, a za svaki problem neki podzakonski akt, ili pravilnik. Iako je Rimsko Carstvo propalo stotinama godina prije postanka srednjovjekovnih komuna na našoj i talijanskoj obali Jadrana, duh rimskog prava nikad nije prestao postojati. Čim su ustrojeni srednjovjekovni talijanski gradovi-države tijekom 12. stoljeća, odmah se razmišljalo kako sastaviti zakone po kojima bi građani trebali živjeti. Tako su nastali statuti komuna. Najprije na zapadnoj jadranskoj obali, a onda su se odatle prelili i na našu, istočnu jadransku obalu.

Tako je nastao i šibenski srednjovjekovni statut. Prvih šest poglavlja statuta sakupljeno je 1305. godine, ali statut je sigurno nešto stariji budući da se spominje njegova starija verzija, . Promjene, stručno nazvane reformacijama, unošene su u statut od 1386. do 1562. godine, pa slobodno možemo kazati da je šibenski statut nastajao od 13. do 16. stoljeća. Sve pravne norme po kojima su Šibenčani živjeli od  srednjeg vijeka do kraja Venecije, nalazile su se u statutu. Statut je srednjovjekovnim Šibenčanima bio ono što je danas ustav civiliziranih država, ali i više od toga.  

OBIČAJI KOJI TRAJU

Od kraja vladavine Venecije na prostoru Dalmacije promijenilo se mnogo država. Već u 19. stoljeću tijekom austrijske uprave uveden je suvremeni pravni poredak. U prvim desetljećima 19. stoljeća u Dalmaciji (koja je tada bila odvojena od ostatka Hrvatske, i direktno pod Bečom) stupio je na snagu tzv. Opći građanski zakonik, koji je među ostalim regulirao i vlasnička prava. Uz neke izmjene taj se zakonik kasnije koristio u Kraljevini Jugoslaviji, a u Austriji se koristi i danas. Iako su postojali i u socijalističkoj Hrvatskoj, nakon Domovinskog rata, Republika Hrvatska donijela je potpuno nove, moderne zakone kojima su regulirani prostorno uređenje i gradnja. Zapravo je tek tada simbolično uveden novi, uređeni sustav gradnje objekata, nasuprot bespravnoj gradnji koja je bila zaštitni znak socijalizma, ali nažalost dobrim dijelom i hrvatske demokracije.

Za to vrijeme su ljudi s koljena na koljena prenosili običaj postavljanja kamenih zubiju na pročeljima građevina. U šibenskom Varošu, kuće s početka 20. stoljeća imaju kamene zube na pročeljima, a u nekim seoskim naseljima u našoj županiji na taj su način građene kamene kuće i neposredno nakon Drugog svjetskog rata.

Premda danas imamo zakon o gradnji, zakon o prostornom uređenju i sve moguće razine prostornih planova, prostor je nepovratno uništen. Kuću na parceli danas možete izgraditi tako da se odmaknete tri metra od susjeda, a pet metara od puta. U praksi to znači da nova građevina nema okućnice. Je li to urbanizam? I laiku je jasno da nije. Izgubio se u bespuću građevinske pohlepe.

Ali to je tema za neku drugu kolumnu.