Kakve veze ima krilati lav Svetog Marka u Udinama sa Šibenikom

Loggia (loža) del Lionello, loggia San Giovanni, slavoluk Bollani, katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije, samo su neke od građevina koje su me oduševile. Slavoluk (a zapravo vrata) Bollani, iznad kojeg je velika, samostojeća skulptura krilatog lava Svetog Marka, simbola Venecije nalazi se u središtu Udina na glavnom gradskom trgu Piazza Libertà. Poput skulpture krilatog lava Svetog Marka, koja je nekad stajala iznad ulaznih vrata na šibenskoj Tvrđavi sv. Nikole.

RENESANSNI LAVOVI SVETOG MARKA IZNAD VRATA

Udine je - u podnožju postojećeg srednjovjekovnog kaštela - utemeljio akvilejski patrijar Bertold od Meranije početkom 13. stoljeća. Venecija je vladala Udinama od 7. lipnja 1420. godine, kad je mletačka vojska osvojila grad, sve do samog kraja Republike 12. svibnja 1797. godine. Slavoluk Bollani dao je 1556. godine sagraditi tadašnji venecijanski dužnosnik u Udinama Domenico Bollani, pripadnik istoimene mletačke plemićke obitelji. Slavoluk je projektirao slavni Andrea Palladio, rodom iz Padove, glasoviti venecijanski arhitekt iz razdoblja renesanse. To je bio prvi Palladijev rad u Friuliju. Osim zbog osobne promocije, Domenico Bollani slavoluk je postavio kao uspomenu na prestanak teške kuge koja je pogodila grad Udine. Slavoluk je sagrađen točno na početku uspona, koji iz pravca glavnog gradskog trga vodi prema kaštelu iznad Udina. Na vrhu slavoluka postavljena je velika skulptura krilatog lava Svetog Marka, simbola Venecije.

Rijetka su mjesta gdje su se nad vratima postavljali slobodno stojeći lavovi Svetog Marka. Obično su oni bili na stupovima na glavnim trgovima gradova pod vlašću Venecije. Međutim, ovaj lav iznad slavoluka Bollani postavljen je na isti način kao što je bio postavljen lav Svetog Marka iznad ulaznog portala u našu Tvrđavu sv. Nikole, ili kao lav koji se nekad nalazio iznad Novih vrata na gradskim bedemima talijanskog grada Verone. U našoj znanosti dugo se pogrešno smatralo da je lav, koji se nalazio iznad vrata na Tvrđavi sv. Nikole, jedini kojeg je na takav način na teritoriju nekadašnje Mletačke Republike postavio venecijanski renesansni graditelj Michele Sanmicheli. Michele Sanmichele tako je postavio lava i na Novim vratima u Veroni, a vidimo da se sličnim načinom nešto malo kasnije poslužio i Andrea Palladio prilikom projektiranja slavoluka u Udinama.

PRIČA O TOME ŠTO JE IZVORNO A ŠTO NIJE

Nažalost, ni jedan od tri spomenuta slobodno stojeća lava Svetog Marka, onaj iz Verone, Udina i Tvrđave sv, Nikole, nije se sačuvao u izvornom obliku. Nakon pada Venecije kao države u proljeće 1797. godine, francuske vlasti gdje god su stigle temeljito su uklonile spomenike Venecije, a osobito se to odnosilo na krilatog lava Svetog Marka, njen najvažniji simbol. Tako u Udinama već početkom francuske vladavine nije ostao ni jedan izvorni spomenik s prikazom krilatog lava Svetog Marka, a ovaj iznad slavoluka Bollani bačen je 12. svibnja 1797. godine, samo nekoliko dana nakon prestanka postojanja Venecije kao države.

Isto se dogodilo i s lavom Svetog Marka iznad ulaza u šibensku Tvrđavu sv. Nikole. Nakon odlaska Francuza, 1824. godine krilati lav Svetog Marka ponovno je postavljen iznad ulaza u tvrđavu. Za tu prigodu ispod lava austrijski car Franjo I. postavio je počasni natpis u kojem spominje kako je vratio lava kojeg su Francuzi bacili. Je li na našu Tvrđavu sv. Nikole austrijski car dao postaviti izvornog lava, ili se ipak radi o replici u znanosti još traje rasprava. Tog lava s tvrđave je 1926. godine definitivno uklonila jugoslavenska vojska. Navodno je bačen u more, ali mu se gubi svaki trag, iako je bila riječ o golemoj skulpturi.

Krilati lava Svetog Marka iznad slavoluka Bollani u Udinama vraćen je na svoje mjesto tek iza Drugog svjetskog rata, ali je za razliku od šibenskog lava tamo i ostao. Za lava u Udinama znamo da nije izvorni iz doba renesanse. Naime, tijekom restauracije slavoluka, koji je bio teško oštećen savezničkim bombardiranjem grada, 6. srpnja 1953. godine iznad slavoluka vraćena je potpuno nova skulptura krilatog lava Svetog Marka. Ovaj novi lav u potpunosti je isklesan od kamena, dok je izvorni imao krila od olova.

ŠTO JE OPRAVDANO, A ŠTO NIJE U ZAŠTITI SPOMENIKA

Što nas dovodi do pitanja koja metoda je prihvatljiva prilikom obnove ratom oštećenih, ili posve uništenih spomenika. Od vremena faksimilske obnove povijesnog centra poljskog glavnog grada Varšave i čuvenog benediktinskog samostana Monte Cassino u Italiji, to je pitanje svih pitanja. Je li bilo opravdano isklesati potpuno novog krilatog lava Svetog Marka i postaviti ga na slavoluk Bollani u Udinama? Stanovnicima Udina vjerojatno su slavoluk i lav važni simboli njihovog grada koji su kolektivnoj memoriji građana. To bi doista mogli biti opravdani razlozi za tako radikalan zahvat izrade replike skulpture koja nije sva od izvornog materijala. Međutim, već na prvi pogled lav je kvalitetnije izrađen od samih vrata, čija je dekoracija znatno lošija od dekoracije glavnih ulaznih vrata u šibensku Tvrđavu sv. Nikole. Andrea Palladio je bio veliki arhitekt, ali nije bio klesar. Nije to bio ni Michele Sanmicheli, pa su se klesarski radovi na vratima morali posebno ugovoriti. Teško je vjerovati da bi za klesanje dekoracije i lava na tako važnom spomeniku u Udinama pozvali prosječnog kipara, što znači da je sve to posljedica poslijeratne restauracije.

Nasreću, u Europi se to tako više ne radi. Štogod netko pomislio, znanost o zaštiti spomenika od tada je znatno napredovala.