Muška ljubav odavno prisutna u Dalmatinskoj zagori: 'Mali moj, moj golube mrki, bi'l se dao poljubiti brki'

Mnogi današnji hrvatski dušebrižnici i dežurni moralisti optužuju globalizaciju i masovne medije za promoviranje 'pederluka', no takva seksualna orijentacija poznata je čovjeku od njegovih početaka. Prve pisane dokaze o tome nalazimo u Mezopotamiji i antičkoj Grčkoj. Homoseksualizam, premda prešućivan, nije bio strana pojava ni običnom puku i u našim krajevima. Iako se dolaskom Turaka, kojima je takvo ponašanje bilo društveno prihvatljivo, intenzivirao homoseksualizam, naši su kršni Dinaridi uživali u istospolnom seksu puno prije toga.

'Igrala se dva goluba na travi, jedan garav, a drugi je plavi'

Mnogi će teško povjerovati u priče da je i kršni Dinarski momak mogao pasti pod čari istospole ljubavi. Uz naše se dinarske pretke uvijek veže stereotip pravog 'macho' muškarca. Ukoliko i pokušate pomisliti o kakvom homoseksualnom odnosu, zacijelo ćete na sebe navući bijes. No, ljubavni život ne počinje i ne završava uvijek svadbenim obredom muškarca i žene. Iako prešućivan, homoseksualizam kao odmak od društvene norme seksualnoga ponašanja sastavni je dio svakodnevnoga života. Isto tako, pastirska ljubav ne uključuje samo idiličnu igru pastira i pastirica. Posebice kad se zna da su pastiri u našim krajevima velik dio godine bili odsutni od kuće, na udaljenim pašnjacima. O tome etnografija, na žalost, ne govori ništa.

'Mali moj, moj golube mrki, bi'l se dao poljubiti brki'

No, ukoliko je anonimnost zajamčena, o tim pikanterijama možete saznati od starijih ljudi po našim selima Dalmatinske zagore. Prvi odgovor na koji ćete naići; sigurno će biti:

- Nije bilo, diko, toga kod nas! Ne znan ti ja. Pitaj one u susjednom selu – rekla nam je žena u traveši u jednom selu podno Dinare.

O tome  nisu ništa znali ni u susjednom selu. No, kako se ništa ne može bez veze, tako smo preko veze pronašli i stariju gospođu koja je poznavale neke 'take'. Obećala nam je ispričati sve što zna, samo ako joj 'ne damo ime u novine'.

- Nije to lipo za pričat. Bilo je toga uvik. Pričala je meni i pokojna baba, kad su dolazili austro-ugarski vojnici. Nije naš svit bija taki. Šta će naš jadan, gladan seljak. Mora je da ne umre od gladi. Druga su to bila vrimena, mora si nekako priživit. Bilo je i naši, ako ćemo pošteno, ali ritko. Ja ne znan nikog. Uvik se pričalo za one koji su to radili jer ih je prisililo ili iz potribe, od gladi – govori nam žena.

To su oni drugi

Homoseksualci su najčešće ili oni 'gore' ili oni 'drugi'. Pod 'gore' se podrazumijevaju osobe na višoj društvenoj ljestvici, a 'drugi' su ili iz druge etničke skupine ili druge vjeroispovijedi. Homoseksualizam se često povezuje s pripadnicima islamske vjere koji se u usmenoj književnosti nazivaju Turcima. Ta veza nije potpuno slučajna, odnosno nije riječ samo o tome da su Turci 'drugi'. Dolaskom Islama, na naša područja dolazi i drukčiji senzibilitet za istospolnu ljubav. Osmanlijsko carstvo doživljavalo je homoseksualnu ljubav kao nešto svakodnevno i društveno prihvatljivo. Muškarci su se ženili, štoviše prakticiralo se mnogoženstvo, no seks s muškarcem, odnosno s dječakom bila je stvar osobnog odabira svakog muškarca. Turske kupelji bila su sastajališta muškaraca u kojima su radili dječaci – prostitutke.

Moguće je pretpostaviti da su se slična seksualna ponašanja udomaćila i na područja koja su dugi niz godina bila pod Osmanlijskim carstvom. Priče s motivom homoseksualnog Turčina nalaze se i u Kraussovim zbirkama, posebice u 2. svesku Anthropophyteie iz 1905. godine pod poglavljem 'O zloupotrebi zadnjice muškaraca i žena'.

Gradska kultura je kroz povijest bila tolerantnija prema homoseksualizmu. Razlog mogu biti veći utjecaji književnosti, popularnog štiva, brojnost ljudi za koje se ne zna koji oblik seksa prakticiraju ili moda. Na selu je slika sasvim suprotna. Homoseksualnost je bila tajna, no uvijek se znalo tko je takve seksualne orijentacije i na njega se 'nije lipo gledalo'. .

Životopisni nazivi za homoseksualce većinom zaboravljeni

Važno je napomenuti da se termin homoseksualizam vrlo rijetko pojavljuje u hrvatskoj etnografskoj građi. Jedan od razloga je uvođenje pojma u znanstvenu literaturu tek  krajem 19. stoljeća, tako da je zabilježeni pučki riječnik vrlo skroman. Većina je narodnih živopisnih naziva za ljude istospolne orijentacije zato zauvijek izgubljena. Iako ćete danas teško nagovoriti najstarije stanovnike naših sela da pričaju o homoseksualnosti u prošlosti, ipak ćete vrlo lako od njih izvući pogrdne izraze za one koji seksualno odstupaju od zamišljene društvene norme.

Pučka predaja ne poznaje žensku homoseksualnost

Kad se govori o homoseksualnosti, sve stručne publikacije o narodnoj intimi podrazumijevaju kako je riječ o muškarcima, dok o lezbijskoj ljubavi nema spomena. Ženski istospolni seks je dopušten, najvjerojatnije, smatraju stručnjaci, jer nema penetracije, a onda ni neželjenih posljedica poput gubitka nevinosti. Ili kako kažu starije žene u jednom selu Dalmatinske zagore:

- Nije to ništa! Nekad se malo zaigraš! Šta ima to veze, ne može ti ni fratar za to zamirit?!